Isplati li se danas ulagati u znanje, kreativnost, vještine i osobine koje su dugoročno bitne za uspjeh u životu? Ili je pak važnije postići kratkoročne, trenutne rezultate? Henry Ford je rekao: “Svako ko prestane učiti je star, bilo da ima dvadeset ili osamdeset godina ”.

Kontinuiranim opadanjem standarda, opadaju i kriteriji, pa imamo tzv. „copy paste“ stručnjake, koji do rezultata žele doći, a često i dolaze, na osnovu malih modifikacija nekih drugih radova, koje često nalaze na Internetu.

Samo mi dajte da ja vidim kako se to radi, a neću prepisati. Ma, da…

Dostupnost Interneta, omogućava velikom broju ljudi, da postanu vrhunski “stručnjaci” u bilo kojem području ljudskih aktivnosti. Informacije i radovi nikada nisu bili dostupniji. Ali, baš zato što su lako dostupne, ne znači da su sve informacije na Internetu tačne. Ako nešto vrijedi u USA, ne znači da se identično može implementirati i u BiH. Osim toga, veliki broj statističkih podataka ili podataka kojima se iskazuju određeni proračuni, često su prikazani samo kao uzorak i gotovo nikada ne predstavljaju stvarno stanje. Prepisivati takve podatke, bez samostalnog istraživanja, proučavanja i rada je, u najmanju ruku smiješno.

Je li problem da mi date “template”?

Prosto je neprihvatljiva činjenica da veliki broj mladih ljudi, ne žele da pokušaju sami napraviti

projekat, sastaviti priču ili smisliti romantičnu SMS poruku, nego odmah „googlaju“ za gotovim rješenjima. Problem možda i nije u tome što se traži pomoć na Internetu, kad je pomoć već dostupna. Moderne tehnologije i jesu razvijene da se ljudima olakša život. Problem nastaje, kada izuzetak postane pravilo i jedina opcija.  Sve se svodi na praćenje i traženje uzoraka ili „template-a“. Uz malu ili nikakvu kontrolu takvih „copy paste“ radova, dolazimo do kontinuirano istih ili minimalno modifikovanih radova, pa nam se dešava da za praznike dobijemo istu SMS čestitku od različitih ljudi.

S druge strane, u velikom broju naših obrazovnih institucija, više se cijeni učenje „na pamet“, dok je razvijanje kreativnosti, istraživačkih vještina i iskazivanje vlastitog stava stavljeno u drugi plan. Vjerovatno je i profesorima lakše ocijeniti pismeni ili usmeni rad po uzoru na knjigu, nego da razmišljaju šta je učenik želio da kaže. Upravo zbog toga, pred kraj svakog polgodišta, ispita i drugih nastavnih aktivnosti, horde učenika i studenata idu prema kopirnicama, gdje umanjeno kopiraju materijale, kako bi na ispitima pokazali svoje „znanje“.

Naravno, u svemu ima pozitivnih primjera, pa tako i ovu činjenicu ne smijemo generalizovati.

Ono što trebamo sami kod sebe razvijati su, kreativnosti i povećanje svih znanja i vještina. Ljudima, koji nemaju znanja, lako je manipulisati. Samo obrazovan čovjek, koji kontinuirano uči i želi napredovati, čovjek, koji je spreman na cjeloživotno učenje, može ostavit pozitivan pečat i doprinijeti svom ličnom razvoju i razvoju svoje zajednice. A znanje je uvijek bilo „IN“.

NAPOMENA: Tekst je vlasništvo autora i Centra za edukaciju i obrazovanje. Nije dozvoljena distribucija i korištenje ovog teksta, ili njegovih dijelova, bez dozvole autora i uz obavezno navođenje izvora.