U zadnje vrijeme, primjećuje se neadekvatno koštenje termina menadžer, pa često možemo čuti neke neprihvatljive funkcije koje obavljaju ljudi sa titulom „menadžera“.
Pravi menadžer mora biti lider, vođa, vizionar, objektivna i odgovorna osoba, koju svi slijede u ostvarivanju zajedničkog cilja. Menadžerstvo možemo učiti, ali se pravi menadžer rađa. Kako pravilno upravljati nekim privrednim procesima, kako se ponašati na tržištu i šta učiniti kada poslovanje ne dobija konture kakve smo željeli, nećemo naći niti u jednoj literaturi na svijetu.
Zato svaki menadžer, mora oko sebe okupiti ekipu stručnih ljudi, profesionalaca iz različitih oblasti, a koji su direktno involvirani u poslovni proces. Međutim, menadžeri često to ne rade. Misleći da sve znaju, te djelujući neodgovorno i autoritativo, mnogi menadžeri nisu u stanju prepoznati pravu poslovnu priliku, a jednom ukazana poslovna prilika se nikad više ne vraća.
Menadžeri koji žele dobro svojoj kompaniji, moraju konstatno ulagati u intelektualni kapital. Tu se prije svega misli na konstatno usavršavanje ličnih i timskih vještina. Vrijednost preduzeća više ne određuje knjigovodstvena vrijednost opreme, mašina i postrojenja. Danas na „tržištu mozgova“ sve više se cijene sposobnosti radnika i njihovor znanje. Takođe, menadžeri moraju znati da razvijaju lične kompetencije i kompetencije svojih podređenih. U modernoj ekonomiji autoritet se stiče na osnovu sposobnosti i kompetencija, a ne na osnovu moći i uticaja.
NAPOMENA: Tekst je vlasništvo autora i Centra za edukaciju i obrazovanje. Nije dozvoljena distribucija i korištenje ovog teksta, ili njegovih dijelova, bez dozvole autora i uz obavezno navođenje izvora.
