Danas mnogi poistovjećuju ekologiju i zaštitu okoline. Ta dva pojma nisu isto. Ekologija je naučna disciplina (kojom se najčešće bave biolozi), koja proučava odnos živih bića i njihove sredine. Ekolog može biti svako. Bacite smeće u kantu, pokupite papirić sa ceste, zasadite drvo ili očistite korito onečišćene rijeke i vi ste ekolog. Zaštita okoline predstavlja stručnu discilinu koja pronalazi rješenja da se sprječi nastanak zagađenja, otklanja zagađenje ukoliko je ono već nastalo ili metode kojima će se zagađenje svesti na minimum.
Onečišćenje predstavlja prisustvo strane tvari u nekoj sredini, ali da ona ne djeluje negativno na mjesto u kome se nalazi. Dok pod zagađenjem podrazumijevamo negativan uticaj strane suptance u nekoj sredini. Na primjer plastične vrećice u rijeci su onečišćenje, jer kad uklonimo te vrećice rijeka je i dalje u prvobitnom stanju. Nasuprot tome, prisustvo teških metala rastvorenih u vodi predstavlja zagađenje, jer negativno utiču na taj riječni sliv, njegovu floru i faunu.
Pod emisijom podrazumjevamo ispuštanje štetnih materija u okolinu. U zavisnosti u koju se sredinu zagađenje emituje, razlikujemo emisiju u tlo, vodu i zrak. Zagađenja mogu biti u tečnom, gasovitom i čvrstom agregatnom stanju.
Najveći zagađivači današnjice su: industrija, termoenergetska postrojenja, saobraćaj, individualna ložišta, deponije, otpadne vode, vještačka đubriva itd. Sve ovo narušava atmosferu, tlo i vode, te imamo pojavu globalnog zagrijavanja (povećanje prosječne temperature), svakodnevno smanjenje obradivih zemljišta na kome bi se trebala uzgajati hrana i smanjenje količine pitke vode.
Zbog toga je potrebno više pažnje usmjeriti na zelenu hemiju i čiste tehnologije koje neće narušavati zdravlje ljudi i njihovu okolinu. Ovo je u skladu sa održivim razvojem. Održivi razvoj predstavlja mogućnost da sadašnje generacije zadovolje svoje potrebe, ali da se pri tome ne naruši mogućnost da i buduće generacije imaju iste prilike da zadovolje svoje potrebe. Ovo se može ukratko predstaviti kao: ne možemo posjeći sva stabla ili zagaditi svu vodu, mormo nešto ostaviti i svojoj djeci.
Iz ovih razloga se preporučuje u budućnosti sve veća upotreba obnovljivih izvora energije. To su zamjenski izvori energije za ugalj, naftu, plin i stalno su dostupna. Među obnovljive izvore energije ubrajamo: energiju sunca, energiju vjetra, hidroenergiju, geotermalnu energiju i energiju biomase.
Sva zagađenja koja nastanu i ispuste se u zrak, tlo i vodu, mogu se sanirati. Za dimne plinove bi trebali postojati filteri, otpadne vode bi se trebale prečišćavati u postrojenjima predviđenim za to, čvrsti otpad sa deponija bi se trebao selektivno prikupljati i reciklirati ili kompostirati.
Recikliranje predstavlja izdvajanje određene materije iz otpada i njegova ponovna upotreba. Materije koje možemo i trebamo reciklirati su: papir, plastika, metal, medicinski otpad, baterije i akumulatori, staklo itd. Kompostiranje predstavlja truljenje organskog otpada sa ciljem dobivanja prirodnog đubriva koje je pogodno za rasadnike ili kućno cvijeće.
Zaštita okoline je tu da pronađe najbolja rješenja koja će se primjenjivati.
NAPOMENA: Tekst je vlasništvo autora i Centra za edukaciju i obrazovanje. Nije dozvoljena distribucija i korištenje ovog teksta, ili njegovih dijelova, bez dozvole autora i uz obavezno navođenje izvora.
