Certificiranje predstavlja postupak, putem kojeg se utvrđuje usklađenost proizvoda/procesa sa međunardonim normama. Certifikate izdaju certifikacijske kuće, koje su akreditovane od strane neke međunarodne organizacije, koja im je dozvolila certificiranje. Među njima sigurno ste čuli za ISO standarde, Halal ili HACCP certifikate.
Kada uzmete neki proizvod, na ambalaži možete vidjeti simbole i naljepnice, svih veličina, boja, koji daju važnost proizvoda. Ali da li nam sve to garantuje kvalitet poizvoda? Postupkom certificiranja proizvoda/procesa, firma mora da ispuni niz zahtijeva po pitanju poslovanja, kvaliteta usluge, načina proizvodnje, pa sve do kvaliteta proizvoda, te kako ti procesi utiču na okolinu. Sve zavisno o kom standardu je riječ.
Trend ili sređivanje “stanja u kući”?
Zbog želje da se prati trend, mnoge firme uvode certifikate, kako bi na velikom tržištu postali konkurentniji, poželjniji. To je potpuno opravdano, jer se proizvod mora prodati. Certificiranje je postalo potrebni dobrovoljni sport, kojim mogu da se bave oni koji žele da se nadmeću u paklenoj tržišnoj areni. Međutim neki od njih se „zanesu“ u ovoj novoj igri. Počinju da uvode oznake ili standarde, koji se čak i ne odnose na njihov proizvod. Nisu upućeni, i ne shvataju svrhu standarda. Važno je znati šta želimo, šta nam je potrebno, a šta nije. Poenta sprovođenja certificiranja nije u tome da se „ukrasi proizvod“ sa što više simbola koje niko ne razumije, nego da se osigura kvalitet, sigurnost i pouzdanost, ne samo na stranom tržištu, nego i na domaćem.
NAPOMENA: Tekst je vlasništvo autora i Centra za edukaciju i obrazovanje. Nije dozvoljena distribucija i korištenje ovog teksta, ili njegovih dijelova, bez dozvole autora i uz obavezno navođenje izvora.
